Tako mi prija što nema ničega. Što se događa zračno ništa. Što sa tjemena svakoga brijega slika je ista. Zuj kolobara baš mi odgovara, jer se vidno širi u nečuj. Do gluhosti sluh me nagovara na pohod riječju. Tako je dobro kad nešto splasne i svane lice ništoće jasne. Poćudno je kad besput i cesta zamrse mjesta. Djelatno je kad misao stane, kad se stoljeća smaknu u dane. Sa stanovišta svakog lista jesen je ista.
