Držim se na okupu, svim silama držim se na okupu: i skupljam živi pijesak svoga bića na hrpu, na hrpu, na hrpu. I govorim: sad više nisam pijesak sada sam kula od pijeska. Koliko zidam, zidam, zidam: možda sam već kula od kamena, možda sam već samo kula. Što sam sve radila da budem zid! A gle, more se ne trudi da bude more, ono je more; a niti cvijet ne radi ništa da bude cvijet. Na okup zovem pijesak i zidam, zidam, zidam: a u predahu s uhom na zidu slušam kako podzemno žude srca da ih pomete veliki val i da ih taban vjetra zgazi u zaborav. Držim se na okupu. Svim silama držim se na okupu: i skupljam živi pijesak svoga bića na hrpu,na hrpu, na hrpu. I govorim: sad više nisam pijesk. Sad sam kula od pijeska. Koliko zidam, zidam, zidam: možda sam već kula od kamena; možda sam već samo kula.
