Ja ne znam gdje i ne znam kad, ali jednog dana srest ćemo se sigurno I onako, usput, ćeš pitati: pa dobro, gdje si, šta mi radiš, kako si? A ja ću samo stajati, i ušima ja neću vjerovati... kad smo mi to postali tako dobri, stari prijatelji? Već viđeno, sve sam to već vidio, prokleti deja vu Već viđeno, i preboljeno, samo, tvoje lice još je tu Ponovo ću osjetiti, poznat grč u želucu i znojni dlan, i suha usta govore, da sve je super, sve je tako odlično I svojim putem kada odemo, ja sebe mrzit ću i mrzit ću svoj glas Da li se osjetilo, da te stvarno nisam nikad volio Već viđeno, i obnovljeno jer tvoje lice još je tu
